V. Starčević, M. Babić, G. Mirjanić, A. Avramović, M. Simić, S. Gajić, Z. Babić, N. Kezić, M. Muštra, V. Risojević, V. Stojnić, J. Filipi, I. Ševo, V. Jovanović, Metod za pronalaženje mina zasnovan na lokalizaciji pčela kao biosenzora pri njihovom aktivnom traganju za isparenjima eksplozivnih naprava, Konsenzualni patent br. BAP213424, Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, 2024.
U državama članicama EU svake godine se zaključi preko 250.000
ugovora o javnim nabavkama u vrijednosti od oko dvije hiljade
milijardi evra, što čini oko 14% BDP-a Evropske unije. Iz tih razloga
EU i svaka država detaljno prati način trošenja sredstava i nastoji da
obezbijedi ne samo političku, već prije svega, sudsku kontrolu. Pravno
regulisanje javnih nabavki je složeno pitanje jer ima za zadatak da takvo
trošenje učini zakonitim i da troškove stavi pod kontrolu i sankcioniše
povrede.
Predmet istraživanja u užem smislu čini analiza propisa i pravila koja
regulišu javne nabavke. Odredbe o javnim nabavkama su sadržane u
primarnim i sekudarnim izvorima prava EU, UFEU-u i u nizu direktiva.
U širem smislu, predmet istraživanja je stavljen u kontekst širih pravnih
instituta kao što je javno-privatno partnerstvo, pravo konkurencije i
načelo autonomija volje ugovornih strana kod zaključivanja ugovora.
Analiza ovako određenog predmeta u širem smislu ima za cilj da odredi
mjesto javnih nabavki i njegov odnos prema navedenim institutima.
U radu se polazi od teze da je ugovor o javnim nabavkama ugovor
mješovite pravne prirode i da, bez obzira na sve osobenosti, mora
zadovoljiti osnovne zahtjeve ugovornog privrednog ili obligacionog
prava u pogledu nastanka, pravnog dejstva i prestanka, ali i javnog
prava, kao upravni ugovor.
Predmet rada jeste analiza upisa zajedničke svojine bračnih supružnika u
javne evidencije nepokretnosti Republike Srpske i, shodno tome, u pokušaju
identifikovanja aktuelnihnedostataka i prijedloga za dalje regulisanje ovog
instituta u našem pravnom sistemu.
Ideja za bavljenje upravo ovom temom dobijena je na osnovu normativnih
propisa iz oblast stvarnog i porodičnog prava, koji ne sadrže diskriminatorne
odredbe ali i dalje ostavljaju mogućnost za nepotpuno sprovođenje upisa.
Upis oba bračna supružnika kao zajedničara neophodan je za sigurnost pravnog
prometanepokretnostima, u cilju smanjenja sudskih sporova povodom neovlaštenog
raspolaganjazajedničkom svojinom, i radi realizacije rodne ravnopravnosti
usticanjuimovinskih prava. Iz tih razloga smatram da je ovom pravnom institutu
nužno posvetiti više pažnje.
Pri izradi radaanalizirani su normativni propisi u našem pravnom sistemu,
FBiH/BD i regionu, u cilju identifikovanja nedostataka u aktuelnom
zakonodavstvuRepublike Srpske i davanja prijedloga za izmjenom zakonskih propisa,
kroz pozitivan primjer iz regiona (Republika Srbija).
Teoretičari su utvrdili i prihvatili da je samim izborom teme već načelno određen predmet rada i formulisan problem. Shodno takvom stavu i shvatanju, predmet ovog rada je analiza pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine i entiteta u svjetlu reformskih procesa koji traju dugi niz godina. Uspostavljanje i izgradnja nezavisnog pravosuđa reformski je proces, koji je počeo prije svih drugih u Bosni i Hercegovini. Evropski standardi u oblasti nezavisnosti i efikasnosti pravosuđa zahtijevali su značajnu reformu pravosudnog sistema, koja je u velikoj mjeri obavljena u periodu od sredine devedesetih do danas i koja je dala bitne rezultate.
Značaj ovih dostignuća utoliko je veći ako se imaju u vidu okolnosti u kojima je reforma pravosuđa izvršena. Složenost ekonomske i socijalne situacije u zemlji neposredno nakon ratnih dešavanja, neminovno se reflektovala i na rad pravosuđa. Ratni sukobi su rezultovali velikim brojem predmeta ratnih zločina koji bi predstavljali opterećenje i uređenijim i funkcionalnijim sistemima. Ratna dešavanja, razrušenost privrede i društvenopolitička tranzicija donijeli su i veliki broj specifičnih predmeta poput povrata imovine, radnih sporova, stečaja, naknada ratne štete i sličnih predmeta, koji su predstavljali dodatni izazov. Poslijeratno pravosuđe nije raspolagalo neophodnim materijalno-tehničkim i kadrovskim resursima za procesuiranje ovako složenih predmeta, a politički ambijent iz ovog perioda predstavljao je dodatnu otežavajuću okolnost za rad pravosudnih institucija.
Organizacija pravosuđa u Bosni i Hercegovini bila je izrazito složena i može se reći da je pravosudni sistem bio podijeljen u četiri odvojena sistema. Pored toga, u okviru pojedinih kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine djelovale su paralelne, odvojene pravosudne strukture. Ni međuentitetska saradnja nije bila na zadovoljavajućem nivou i nije bila institucionalizovana.
