Search
47238 items
-
Objekat u izgradnji
Tržište nepokretnosti u Republici Srpskoj, kao i u zemljama regiona, posljednjih godina registruje neprekidan rast. Potražnja nepokretnosti ne jenjava uprkos pandemiji, inflaciji, novonastalim globalno geopolitičkim okolnostima i drugim društvenim faktorima. Tokom prethodnih godina došlo je do povećanja prometa na tržištu nepokretnosti u Republici Srpskoj, kao i do rasta cijena nepokretnosti, što je u skladu sa kretanjima na ovom segmentu tržišta i u drugim zemljama. Usljed nedovoljne razvijenosti tržišta kapitala i ivesticionih prilika, ulaganje u nepokretnosti se i dalje smatra jednom od najsigurnijih dugoročnih ulaganja, a ovi faktori su od krucijalnog značaja za razumijevanje konstantno visoke potražnje za nepokretnostima u cijelom regionu. Kako je potražnja veća od ponude kupovina objekata u izgradnji je postala dominantna. Pored velike potražnje razlog kupovine objekta u izgradnji je i niža cijena u odnosu na izgrađeni objekat. Objekat u izgradnji je buduća stvar, odnosno stvar koja u vrijeme zaključivanja ugovora o njegovoj prodaji još uvijek ne postoji, ali se očekuje da će nastati izgradnjom u ugovorom predviđenom roku. Pored povoljnije cijene kupci objekata u izgradnji su u mogućnosti da objekat u izgradnji, odnosno poseban dio objekta u izgradnji prilagode svojim potrebama, kao i da ugovore dinamiku plaćanja, te se kupci nerijetko odlučuju za kupovinu stanova u izgradnji, pa čak i onih čija gradnja još nije ni započela. Iako je kupoprodaja stanova u izgradnji postala ustaljena praksa na tržištu nepokretnosti, kupovina stana ili drugog dijela objekta u izgradnji čije karakteristike je moguće procjeniti jedino iz projektne dokumentacije objekta, ipak je veliki izazov za mnoge kupce. -
Priroda i obim nadležnosti Evropske unije
Organizaciona šema nadležnosti EU je veoma razgranata i kompleksna. Iako je većina aktera saglasna da treba da postoje određena ograničenja nadležnosti kojima raspolaže Evropska unija, ne postoji jasan stav i konsenzus gdje su trenutno ta ograničenja, gdje bi trebalo da budu i u kojoj formi treba da se očituju. Podjela i razgraničenje nadležnosti između Evropske unije i država članica (vertikalna podjela ili vertikalni prenos) je ključno pitanje od koga zavisi djelovanje i njihovi međusobni odnosi. Važnost vertikalne raspodjele nadležnosti u Evropskoj uniji je u tome što određuje na kom nivou vlasti će se odlučivati, tj. da li neko pitanje treba da bude regulisano na centralnom, EU nivou, ili na nivou država članica. Osim u pravnom smislu, podjela nadležnosti ima i ekonomski značaj. Sa stanovišta interesa pojedinaca, efikasnija podjela nadležnosti, omogućava državama članicama i Evropskoj uniji efikasnije pružanje što kvalitetnijih javnih usluga građanima uz manju potrošnju državnih resursa, što u konačnici doprinosi boljoj ravnoteži i sprečavanju zloupotrebe ovlašćenja. Jedan od glavnih ciljeva Lisabonskog sporazuma bio je da podjelu nadležnosti učini transparentnijom, koherentnijom i efikasnijom u kontrolisanju evropskih integracija, posebno u određenim osjetljivim oblastima politike. U suštini, na ovaj način trebalo je da se riješi pitanje tzv. „potkradanja nadležnosti“, u slučajevima kad EU na prećutan i prikriveni način proširuje svoju nadležnost u pojedinim nejasno definisanim oblastima, uključujući i oblasti koje bi trebale biti u isključivoj nadležnosti država članica. -
Načelo srazmere kod izvršenja na nekretnini
Izvršni postupak se u teoriji definiše kao niz pravno regulisanih i funkcionalno koordiniranih radnji suda, stranaka i drugih subjekata čiji je cilj prinudno ostvarivanje, odnosno osiguranje budućeg ostvarenja potraživanja poverioca. Predmet izvršnog postupka najčešće se određuje kao predmet sudskog odlučivanja u izvršnom postuku. U praksi tražilac izvršenja često predlaže nepokretnost kao predmet izvršenja iako postoji očigledna nesrazmera između vrednosti potraživanja i vrednosti predmetne nepokretnosti. Problem je postići srazmeru između predmeta izvršenja i visine potraživanja. Načelo srazmere u našem zakonodavstvu je delimično regulisano, dok je u pojedinim državama u okruženju detaljno i precizno regulisano. Iako je sud po zakonu dužan da pazi na srazmeru, u sudskoj praksi često se donosi rešenje o izvršenju iako postoji očigledna nesrazmera između vrednosti nekretnine i vrednosti potraživanja. Tek u daljem toku postupka po prigovoru izvršenika na rešenje o izvršenju ili po žalbi na rešenje o prigovoru sud primenjuje načelo srazmere. Na značaj teme rada ukazuje i to što ovom pitanju postoje brojne odluke i stavovi Evropskog suda za ljudska prava, a u ovom radu biće riječi o nekima od njih. Upotrebom naučne metodologije u radu se prikazuje celovito istraživanje o temi rada koje do sada nije sprovedeno. Poseban problem predstavlja situacija kada je nepokretnost koja je određena kao predmet izvršenja ujedno i jedina nekretnina izvršenika. Teorijska shvatanja na koja će se u radi referisati upotpuniće saznanja o mogućnostima primene ovog načela. U radu će biti predstavljena aktuelna praksa povodom načela srazmere kada se kao predmet izvršenja odredi nekretnina, čija vrednost je višestruko viša od visine potraživanja. Kritički osvrt na zakonodavna rešenja koji će biti učinjen u radu, rezultiraće predlozima za poboljšanje regulisanja postupanja sudova u situaciji kada tražilac izvršenja predloži jedinu nekretninu izvršenika ili nekretninu koja je po vrednosti znatno viša od vrednosti njegovog potraživanja. -
Restrukturiranje privrednog društva
Restrukturiranje je institut koji je propisan Zakonom o stečaju ( „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/16), u daljem tekstu ZOS RS, kao novina tog istog zakona. Restrukturiranje je poznat kao predstečajni postupak koji označava postupak koji se sprovodi kao što sam naziv kaže prije pokretanja stečajnog postupka u trenutku kada privredno društvo zapadne u poslovnu krizu. Cilj restrukturiranja jeste da se privredno društvo koji zapadne u poslovnu krizu oporavi i izađe iz krize i nastavi svoje poslovanje još uspješnije. Restrukturiranje može da bude sudsko i vansudsko. Sudsko restrukturiranje jeste postupak koji se pokreće pred sudom koji se pokreće na prijedlog povjerilaca uz saglasnost dužnika ili dužnika. U momentu podnošenja prijedloga Sud ispituje formalne i procesne uslove. Takođe, potrebno je da u momentu podnošenja prijedloga, predlagač uplati predujam u roku od osam dana, ukoliko se ne uplati predujam Sud će odbaciti prijedlog kao nedopušten. Ukoliko se ispune sve procesne pretpostavke i uplati se predujam Sud će konstatovati da su ispunjene sve procesne pretpostavke i donijeće Rješenje o pokretanju predstečajnog postupka tj postupka restrukturanja. U toku samog postupka utvrđuju se činjenice, dugovanja, obavještavaju se povjerioci, te sna kraju Sud donosi odluku koja može biti da se obustavi postupak restrukturiranja, da se obije prijedlog kao nedopušten ili da usvoji prijedlog i da se privredno društvo restrukturira. Vansudsko restrukturiranje je u našem pravu regulisano Zakonom o sporazumnom vansudskom restrukturiranju ( „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 99/20), u daljem tekstu: ZOSVR i predstavlja kako sam naziv kaže postupak resrukturiranja koji se sprovodi mimo Suda i koji se zasniva na principu dobrovoljnosti odnosno dobrovoljnog sporazuma koji se zaključuje između dužnika i povjerilaca. Razlika između sudskog i vansudskog postupka restrukturiranja je i u tome što je vansudski postupak ekonomičniji od sudskog postupka i što dosta manje traje i što se isto odvija uz posredstvo Privredne komore Republike Srpske, a postiže se isti cilj kao i sa sudskim postupkom restrukturiranja, a to je da privredno društvo izađe iz poslovne krize i nastavi dalje svoje poslovanje. -
Nadzor tužioca nad radom ovlaštenih službenih lica
Rad će ukazati na značaj saradnje ovlaštenih službenih lica i tužioca prilikom postupanja tokom istrage. U većini slučajeva upravo policijski službenici prvi dolaze do saznanja da je neko krivično djelo izvršeno, te imaju mogućnost da samostalno preduzimaju određene radnje po prijavi. Obaveze obavještavanja tužioca o izvršenju krivičnog djela i postupanja policijskih službenika se razlikuju u zavisnosti od težine učinjenog krivičnog djela, da li su u pitanju krivična djela težine do pet ili preko pet godina. Postupanje policijskih službenika nakon zaprimljene krivične prijave je od značaja kako radi otkrivanja krivičnog djela i učinioca, tako i radi pribavljanja zakonitih dokaza kao osnovnog sredstva u borbi protiv kriminaliteta. Tužilac donosi naredbu o sprovođenju istrage ako postoji osnov sumnje da je neko lice izvršilo krivično djelo. Obzirom na kompleksnost istrage, često angažuje ovlaštena službena lica, policijske službenike, stručne saradnike, za preduzimanje određenih radnji dokazivanja. Ovakve radnje preduzimaju pod nadzorom tužioca na kome je teret istrage. Cilj rada je ukazati na značaj nadzora tužioca nad provođenjem radnji dokazivanja ovlaštenih službenih lica jer tužilac je jedino lice ovlašteno za pokretanje krivičnog postupka prema načelu akuzatornosti. U radu će se koristiti nekoliko metoda istraživanja, istorijsko – pravni metod za obradu istorijskog položaja tužioca, komparativni, za uporedno sagledavanje sličnosti i razlika kod regulisanja istog pitanja kroz različite krivičnopravne sisteme, dijalektički metod, metod analize i sinteze, metod indukcije, metod dedukcije, zatim uporedno-pravni metod, logički, sociološki itd. Izvori saznanja su naučna i stručna literatura, pravni dokumenti, međunarodne konvencije, sudska praksa. Rezultat istraživanja bi trebalo da bude potvrda postavljenje hipoteze. U radu će se ukazati na nužnost nadzora tužioca nad radom ovlaštenih službenih lica. Doprinos istraživanja sastoji se u utvrđivanju uloge tužioca u istrazi i obimu ovlašćenja ovlaštenih službenih lica u istrazi, ali i u iznalaženju rješenja koja mogu biti od značaja u praksi. -
Značaj dokazne radnje pretresanja u krivičnom postupku
Pretresanje je dokazna radnja, kojom se vrši materijalno istraživanje nad licima, nepokretnim i pokretnim stvarima u zakonom propisanoj formi, kojoj je legitimna svrha pronalazak izvršioca krivičnog djela ili saučesnika i prikupljanje dokaza i predmeta bitnih za razrješenje konkretne krivične stvari. U Republici Srpskoj i BiH pretresanje kao dokaznu radnju provode ovlašćena službena lica policijskog organa pod nadzorom tužioca, po naredbi suda. Sud izdaje naredbu na osnovu prijedloga tužioca koji se sudu podnosi u formi zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje. Zahtjev sudu može podnijeti i ovlašćeno službeno lica ukoliko je prethodno dobilo odobrenje od tužioca. Moguće je i pretresanje bez naredbe, u zakonom propisanim slučajevima. Obzirom da pretresanje provode ovlašćena službena lica to je i kriminalistička radnja. Pretresanje je prinudna radnja, nerijetko hitna, kojom javni organi zadiru u ljudska prava zaštićena Ustavom, tj. u prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Zakonito pretresanje se provodi u situaciji ispunjenosti zakonskih uslova i kada se legitimna svrha ne može postići manje represivnom radnjom, što je i stav domaće kao i sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava. Radom ukazujemo na zakonska rješenja koja su vrijedila do 2003. godine u R. Srpskoj, kao i norme krivično-procesnih zakona R. Srbije i R. Hrvatske, za koja smo mišljenja da su dobra, kao što su propisivanje obazrivog načina provođenja pretresanja, pozivanja na dobrovoljnu predaju lica ili predmeta, propisivanja vremenskog roka odlaganja pretresanja do dolaska lica čije je prisustvo zakonski potrebno, te norme koje uređuju postupanje sa predmetima nepoznatog vlasnika i podložnih propadanju. Radom nastojimo potvrditi postavljenu hipotezu, naučno doprinijeti kroz definisanje značaja pretresanja kao dokazne radnje i praktično doprinijeti u vidu ponuđenog rješenja postojećeg problema obezbjeđenja prisustva svjedoka pretresanja. -
Femicid-rodno zasnovano ubistvo žena
Predmet rada jeste femicid kao najteži oblik rodno zasnovanog nasilja nad ženama i flagrantno kršenje prava na život koje pripada svakom čovjeku. Kao apsolutno pravo, pravo na život je zaštićeno od svih oblika ugrožavanja i povrede bez obzira na lične karakteristike čovjeka, kao što je pol, boja kože, seksualna orjentacija i slično. Iz toga poizilazi zaključak da država mora garantovati jednaku zaštitu ovog prava bez obzira na činjenicu da li je njegov subjekat muškarac ili žena. Međutim, u nekim državama postoje specifični običaji, tradicije i kulturni obrasci ponašanja koji opravdavaju ubistvo žene te učinioci takvih ubistava ostaju nekažnjeni ili kažnjeni neadekvatnim, simboličnim kaznama. Takva praksa je dovela do porasta broja femicida širom svijeta, pa i na prostoru naše države.Statistički podaci govore da su žene često žrtve rodno zasnovanog ubistva koje je motivisano predrasudama, patrijarhalnim vaspitanjem i tradicijom, te da se u nekim državama žene lišavaju života zbog navodne povrede časti njene porodice ili zbog zastarjelih običaja (npr. samospaljivanje udovica u Indiji). U radu se analizira pojam femicida sa teorijskog aspekta i daje prikaz međunarodnih dokumenata koji tretiraju ovu problematiku. Pored analize odredaba krivičnog zakonodavstva koja bi se, iako se ne odnose izričito na femicid, mogla primjenjivati na slučajeve ubistva žene iz rodno zasnovanih motiva, prikazali smo nekoliko slučajeva iz sudske prakse u kojima je očigledno da postoji rodno zasnovano ubistvo žene, tj. femicid, ali se to u presudi nigdje ne spominje. Dakle, sud nije u obrazloženju presude naveo motive koji stoje u osnovi izvršenog ubistva, a koji, prema svim kriterijima ukazuju da u konkretnom slučaju postoji femicid., što navodi na zaključak da je sudska praksa pokazala visok stepen neosjetljivosti na ovu problematiku. U radu smo ukazali i na neka zakonska rješenja drugih država koja na različite načine tretiraju problematiku femicida, a koja bi mogla biti putokaz u rješenje ovog pitanja u našem pravnom sistemu.