Pretraga
47184 items
-
Popločani raj
Master rad je nastao kao rezultat višegodišnjeg rada i istraživanja, a osnova je velika posvećenost i ljubav prema prirodi. Koristim klasične slikarske i crtačke tehnike kao način izražavanja, te su radovi najčešće u tehnici uljanog slikarstva na platnu, akvarelnih bojica na papiru i grafitne olovke. Predmet ovog master rada su komplikovani odnosi između ljudi i prirode i kidanje tankih veza sa prirodom koje dovode do toga da ljudi postaje destruktivan elemenat. Kroz pisani rad pominjem razvoj ljudske civilizacije od samog početka pa sve do danas i ono šta bi ljudi mogli u budućnosti postati. Preispitujem ulogu čovjeka u nastanku Antropocena, novog doba u istoriji našeg planeta i kroz sopstvenu praksu i iskustvo u vrtlarstvu i uzgoju biljaka nudim potencijalna rješenja u borbi za zaštitu naše okoline. -
Manuel Maria Ponce – Sonata Romantica: odnos manuskripta i Segovijine verzije djela
Master rad se bavi komparativnom analizom manuskripta i prve objavljene verzije djela Sonata romantika kompozitora Manuela M. Ponsea. Prvi dio rada posvećen je životu i umjetničkom djelovanju kompozitora, s posebnim naglaskom na njegov odnos s Andresom Segovijom, kao i značaju gitarskih djela koja su nastala upravo kao rezultat ovog poznanstva, a koja su od ogromne važnosti za gitarističku literaturu i izvođaštvo. Budući da je Sonata romantika napisana kao omaž Francu Šubertu i pisana je u njegovom kompozicionom stilu, u nastavku rada dat je osvrt na stilsko-formalnu i melodijsku vezu sonate sa Šubertovim klavirskim sonatama, njegovim Lidom i Muzičkim momentima. U centralnom dijelu rada predstavljena je harmonsko-formalna struktura sva četiri stava sonate, kao i detaljna komparativna analiza, prikaz svih odstupanja između originalnog i uređenog teksta, odnosno između manuskript verzije Tilmana Hopštoka (2006) i prve štampane, takozvane Segovijine verzije (1929), s vrlo jasnim tabelarnim prikazom svih razlika. Manji broj taktova je ostao netaknut i potpuno identičan Ponseovom manuskriptu. U radu su navedene sve razlike većeg obima, kao i one koje nisu pretjerano značajne u kompozicionom, harmonskom ili izvođačkom pogledu. Razlike većeg obima i značaja detaljno su, radi preglednosti, objašnjene i praćene notnim primjerom. Komparativna analiza četvrtog stava je izostavljena, jer stav nije pronađen u formi manuskripta, ali je predstavljen njegov formalni oblik i harmonska struktura kako bi se stekao potpun utisak o djelu u cjelini. Navedena su i reprezentativna gitarska izvođenja postojećih verzija djela. Jedan od ciljeva master rada je da gitaristima približi problematiku Segovijinog uređivanja Ponseovih djela, dok je krajnji, praktični cilj, omogućiti im pregled svih razlika u predstavljene dvije verzije sonate kako bi mogli da ih razumiju i uzmu u obzir pri odabiru izdanja za buduću interpretaciju na sceni. -
Analiza kompleksnih tehničkih i umjetničkih elemenata sa posebnim osvrtom na upotrebu proširenih tehnika u djelu Dirk-Mihaela Kirša „Kapris br. 3, Op. 39” za solo obou
Ovaj rad se zasniva na analizi Kaprisa br. 3, Op. 39 kompozitora Dirk-Mihaela Kirša. Istraživanje obuhvata analiziranje notnog sadržaja i interpretacije tog sadržaja, kao i proučavanje dostupne literature. Da bi se ovo djelo izvelo na visokom izvođačkom nivou, potrebno je upoznati se sa specifičnostima solističke dionice. Ovu kompoziciju čini kompleksnom to što od izvođača zahtijeva savladavanje nekih od proširenih tehnika na oboi, koje su, pored drugih tehničko-izvođačkih zahtjeva, preduslov za uspješno izvođenje. Prije same analize notnog materijala, važno je upoznati stvaralački opus kompozitora Dirk-Mihaela Kirša. Jednako je bitno proučiti život i odlike kompozicione tehnike njemačkog kompozitora kome je ovo djelo posvećeno – Borisa Blahera. Kiršov Kapris br. 3, Op. 39 jedno je od savremenih djela iz repertoara za obou kojeg izvođači sve više traže za svoj repertoar. Ovaj rad posvećen istraživanju Kaprisa može im biti od koristi, kao i izvođačima nekog drugog djela koje zahtijeva upotrebu proširenih tehnika. -
Analiza interpretativnih zahtjeva u Sonati za klarinet i klavir Fransisa Pulanka
Ovaj master rad zasnovan je na analizi Sonate za klarinet i klavir francuskog kompozitora Fransisa Pulanka. U istraživanju materijala akcenat je stavljen na analizu interpretacije navedenog djela, kao i proučavanje samog notnog sadržaja i dostupne literature. Za izvođenje Sonate potrebno je upoznati se posebno sa klarinetskom dionicom, ali i klavirskom. Ovo je ciklično djelo, napisano za pomenuta dva instrumenta u vidu djela kamerne muzike. U tom slučaju su obje dionice podjednako bitne. Pored upoznavanja sa partiturom, preduslov za uspješnu interpretaciju ove kompozicije je savladavanje drugih prisutnih tehničko-izvođačkih zahtjeva i njihovo pravilno stilsko izvođenje – u stilu neoklasicizma. Jednako je važno upoznati stvaralački opus kompozitora Fransisa Pulanka. Stil u kom je pisao (neoklasizicam), odlike kompozicione tehnike i uopšte život ovog umjetnika – vrlo su važni i predstavljaju preduslov za uspješno izvođenje Sonate. Ovo djelo čini bitnim i činjenica da je sastavni dio repertoara za klarinet na raznim priznatim akademijama, ali i u izvođenjima profesionalnih izvođača. Zato je neophodno istraživati djelo koje je od tako velike važnosti za svakog klarinetistu koji se usavršava. Ovakav rad može biti od koristi budućim izvođačima Sonate, ali i onima kojima je potreban uvid u stilske odlike muzičkog pravca kome ova kompozicija pripada, kao i uvid u manir izvođenja. -
Interpretativni izazovi violista i analiza izvođenja “Arpeđone” sonate u a-molu, Franca Šuberta
Franc Šubert je austrijski kompozitor iz 19. vijeka i glavna figura koja je spajala klasicizam i romantizam. Muziku Franca Šuberta najbolje opisuju svjetlost i tama, lakoća i dubina. Ovaj rad prikazuje poznavanje biografije kompozitora i njegovog stvaralaštva kao i poteškoće epohe u kojem je sonata za arpeđone nastala. Popularnost arpeđone instrumenta nije dugo trajala pa se danas u većini slučajeva ovo djelo izvodi u transkripciji za violončelo i klavir ili violu i klavir dok se može čuti i u drugim aranžmanima. Šubertova “Arpeđone” sonata je jedan veoma značajan doprinos violskom repertoaru zbog toga što se u tom periodu nije mnogo posvećivala pažnja solističkom pristupu viole. Samim tim, ova sonata itekako predstavlja veliki izazov veoma značajnog kompozitora iz tog perioda. Djelo se bazira na kompletnoj analizi transkripcije za violu sa osvrtom na ostale poznate transkripcije koje su se vremenom raspisivale. Cilj ovog istraživanja je prikaz i obrazloženje stilske, muzičke i tehničke problematike kod izvođenja ove sonate. -
Tehnika sviranja na dvostrukim diplama sa mijehom
Sagledavajući potrebu i nedostatke literature u vezi sa diplama, istraživanje u toku izrade ovog master rada kreće se u pravcu sakupljanja što većeg broja informacija o diplama. Diple su aerofoni instrument sa jednostrukim jezičkom, koji je na prostoru Republike Srpske i šireg regiona bio zastupljen u prošlosti, kao i danas. Diple se javljaju u nekoliko različitih oblika: kao jednocijevne ili dvocijevne, sa rogom, sa kutlom, sa mijehom ili bez mijeha, a s aspekta svirke (sviranja), prisutne su jednoglasne i dvoglasne. U ovom radu fokus je stavljen na dvostruke diple sa mijehom. Istraživanja se kreću u pravcu rasvjetljavanja pravilne postavke ambažure, položaja prstiju, grifova, tehnike disanja i tehnike sviranja, a date su i bitne informacije o istorijatu, rasprostranjenosti, ergologiji i terminologiji. Pored prikupljene literature, veliki doprinos ovom radu dali su kazivači, koji su usmenim i praktičnim putem potvrdili već poznate podatke iz dostupne literature, ali i obogatili istraživanje novim saznanjima. Ovaj rad otvara niz mogućnosti za dalja istraživanja, koja mogu zainteresovati nove istraživače da se bave ovom ili sličnom temom i time da doprinesu opstanku i očuvanju diplarske tradicije. -
Kompleksnost opusa Heitora Villa – Lobosa sa osvrtom na 12 (dvanaest) etida
Ovaj master rad je rezultat istraživanja i interpretacije djela tokom master studija, kao i pedagoškog rada na jednom od najpoznatijih cikličnih djela za gitaru kompozitora Heitor VillaLobos-a, 12 etida. Rad će se baviti detaljnom analizom tehničkih i muzičkih elemenata sa prijedlogom vježbanja istih i njihovim rješenjima, te poređenjem dva rukopisa - manuskripta iz 1928. godine i prvog objavljenog izdanja iz 1953. godine. Kroz rad će se pomenuti biografija kompozitora i nastanak djela. Osnovni cilj ovog istraživanja je da bude od koristi budućim generacijama koje bi trebale razviti svijest o sličnostima i razlikama pomenutih rukopisa i samosvijest o sopstvenim tehničkim i muzičkim mogućnostima. Ovakav pristup muzičkom djelu trebao bi da bude metod rada na svakom budućem djelu. -
Interpretativni zahtjevi u kamernom djelu Ludviga van Betovena: Trio za klavir, klarinet i violončelo, op. 11, B-dur
Ova teza istražuje proces izgradnje interpretacije u klavirskom triju, sa posebnim fokusom na Ludviga van Betovena i njegovo djelo Op. 11. Centralni aspekt ovog istraživanja je detaljna analiza kompozicije, koja uključuje istorijski kontekst nastanka djela, njegovu formalnu i stilsku strukturu, kao i interpretativne izazove koji se postavljaju pred izvođače. Osnovni cilj je da se utvrde i pronađu rješenja za izazove u formiranju interpretacije, a rad je namjenjen muzičarima koji teže da usavrše svoj rad na ovoj kompoziciji. Takođe, rad se bavi pripremom kompozicije i psihologijom izvođenja, uključujući aspekte kao što su ritam, fraziranje, artikulacija, dinamika i sinhrono zvučanje. Metodologija uključuje teorijske i izvođačke pristupe, proces vežbanja kompozicije, te rad sa ostalim članovima kamernog sastava. -
Interpretativni pristup Timofeja Dokšicera „Koncertu za trubu i orkestar” Aleksandre Pahmutove
Ovaj rad bazira se na interpretaciji Timofeja Dokšicera „Koncerta za trubu i orkestar” Aleksandre Pahmutove. Istraživanje podrazumijeva sagledavanje specifičnosti solističke dionice, sa osvrtom na tehničku problematiku i funkciju u cjelini. Pored izraženih tehničko-izvođačkih zahtjeva, koje su preduslov za uspješnu interpretaciju, često složene orkestarske dionice čine ovakva djela izazovnim za izvođenje. Prije pristupa takvoj analizi bilo je nužno upoznati se sa životom i stvaralačkim opusom kompozitorke Aleksandre Pahmutove. Potom slijedi dio rada koji je baziran na život i rad Timofeja Dokšicera, najistaknutijeg soliste 20. vijeka, čija je karijera ostavila neizbrisiv trag na polju trubačkog opusa. Za proces ovog istraživanja bilo je potrebno uzeti u obzir više koncerata koji su nastali u Rusiji u tom periodu, karakteristike, različitosti i uticaji na njihovo profilisanje. „Koncert za trubu i orkestar” Aleksandre Pahmutove ima važnu ulogu u obrazovanju trubača. On zahtijeva širok opseg, stabilnu intonaciju, poznavanje karaktera i pristup stilskim odlikama perioda u kome je djelo nastalo. Ovakav vid interpretacije i ideja samog koncerta uvijek imaju zapaženu ulogu među slušaocima, prvenstveno zato što se temelje na raskošu dinamike i melodije. -
Analiza izvođačkih, muzičkih i tehničkih zahtjeva u Hajdnovom koncertu za trubu u Es-duru
Tema master rada bazira se na tehničkoj problematici, stilskoj i interpretativnoj analizi, pri čemu će se podvući paralela između individualističkog i normativnog stila. Bavi se istraživanjem razlika između izvođenja u prvoj polovini 20. vijeka i interpretacija koncerta s akcentom na kadenci u prvom stavu, koje se danas izvode prema normama na audicijama za orkestar. „Koncert za trubu i orkestar u es-duru” specifičan je po tome što trubačima daje uvid u sve njihove nedostatke i upravo zbog toga uvršten je na obavezni repertoar svakog trubača. Da bi se sagledala kompletna analiza koncerta bilo je važno osvrnuti se na istorijat njegovog nastanka u klasičnoj eri, kao i na upoznavanje sa pretečom moderne trube, odnosno trube sa klapnama, koja će otvoriti put hromatici instrumenta, što je dalje rezultiralo nastanku Hajdnovog koncerta. Neophodno je bilo upoznati se sa životom i stvaralaštvom Jozefa Hajdna, jer je ostavio neizbrisiv trag ne samo u trubačkom opusu nego i u kompletnoj muzičkoj zaostavštini koja je postala temelj klasične muzike. „Koncert za trubu i orkestar u es-duru” uvijek će imati pažnju publike u koncertnim salama, koji će kroz buduće vijekove biti rado slušan. -
Novi koncept i strategije obuzdavanja Ruske Federacije u Evroaziji
U ovom radu analizira se nova strategija obuzdavanja koju SAD primjenjuju kako bi nanijele strateški poraz Rusiji u Evroaziji. Uporište strategije obuzdavanja svakako su radovi klasika anglo-američke geopolitičke škole.