Pretraga
49741 unos
-
Biološka i morfološka karakterizacija populacije (Globodera pallida i aktivne mjere suzbijanja
Naučna oblast: Zaštita zdravlja biljaka i agroekologija Naučno polje: Poljoprivredne biljne nauke -
Kvalitativna i kvantitativna analiza tržišta jabuke
Naučna oblast: Ekonomika poljoprivrede; Naučno polje: Poljoprivredne nauke -
Diverzitet biljnih genetičkih resursa opštine Srbac i modeli njihovog očuvanja
Naučna oblast: Poljoprivredne nauke i Prirodne nauke; Naučno polje i uža naučna oblast:Ostale poljoprivredne nauke (Očuvanje genetičkih resursa) i Biološke nauke (Ekologija, zaštita biodiverziteta) -
Hindemitov pristup formi i tonalnom jeziku u tri klavirske sonate
U master radu, pod naslovom Hindemitov pristup formi i tonalnom jeziku u tri klavirske sonate, istražen je kompozitorski jezik i pristup klasičarskim formalnim tendencijama kod njemačkog kompozitora XX vijeka, Paula Hindemita. Analizirane su tri klavirske sonate koje su napisane iste godine, 1936. Hindemitov harmonski jezik odlikuju proširena tonalnost i „viještački“ građeni tonski nizovi. S toga se kao najbolja alatka pri analitičkom sagledavanju Hindemitove muzike svakako nameće princip određenja tonskih centara upravo pomoću Hindemitove teorije o harmoniji. Oslonac na određenje tonskih centara je od velikog značaja za dalja promišljanja u oblasti muzičke forme, sagledavanje formalnih obrazaca, te odnosa dijelova i odsjeka unutar forme. Ipak, poimanje forme zahtjeva određena razgrničenja unutar muzičkog toka. U toku analize Hindemitovih klavirskih sonata evidentirano je da pojedine granice imaju izrazito funkcionalan slijed sazvučja sa jasno definisanim tonskim centrom (akordski tip kadence blizak tonalnim postulatima), a isto tako postoje i granice koje se opiru bilo kakvom pokušaju klasifikacije i kategorizacije naspram nama poznatih završetaka u tonalnoj muzici (linearni vid završetka). Primarni cilj je prikazati tretman forme u klavirskim sonatama Hindemita, koje se uveliko oslanjaju na tradicionalne postulate formalnih obrazaca iz klasicizma. U tom pogledu evidentirani su formalni obrasci, kako što su sonatni oblik, oblik pjesme, rondo i fugato sa fokusom na odnose dijelova i odsjeka koji čine novu, Hindemitovu praksu u tretmanu formalnih postupaka. Dijelovi i odsjeci primarno i dalje počivaju na konceptu muzičke rečenice, njene integracije primarno u period i dezintegracije u fragmentarnu strukturu. -
“Ludvig van Betoven - klavirski sonatni stil, analiza klasične sonate op. 57“
Cilj ovog rada jeste sveobuhvatna analiza lika i djela Ludviga van Betovena sa fokusom na klavirski sonatni stil i sonatu op. 57. Stoga, ova analiza obuhvata biografske činjenice, pozicioniranje unutar klasičnog stila i pretstavnika ove grupe kao i karateristike samog klavirksog sonatnog stila i izvođačko-tehničke mogućnosti sonate op.57 sa osvrtom na elemente fakture i njen istorijsko-stilski značaj. Sonata op. 57 predstavlja centralno djelo stvaralašta Ludviga van Betovena i kao takva ona je i polazna osnova za razumjevanje i opusa od 32 sonate. Analiza 32 sonate je potkrepljena i konkretnima primjerima iz literature i popratnom analizom notne zaostavštine koja donosi širi uvid u oznake te metode i mogućnosti interpretacije djela Ludviga van Betovena, odnosno konkretno sonate u ef-molu op. 57. Otkrivanje istorijske pozadine stvaranja ovih djela uz pomenutu sveobuhvatnu analizu stvara preduslov za objektivno i umjetnički potpuno izvođenje. -
„Sinhronost zvučanja kao jedan od najbitnijih elemenata sviranja u kamernom ansamblu“
Kamerna muzika od postanka do danas dobija sve više na značaju, kako u obrazovnim institucijama tako i na koncertnoj sceni. Ansambli koji izvode kamernu muziku su izuzezetno šaroliki u smislu kombinacije instrumenata ali i u brojčanom. Sviranje kompozicija kamerne muzike se razlikuje u izvođačkom smislu od sviranja solističkih ili orkestarskih djela. Sinhronost zvučanja je jedan od najbitnijih elemenata u sviranju u kamernom ansamblu. Zajedničkom sviranje u smislu: ritma, tempa, dinamike, artikulacije, muzičke misli i ideje o tome kako kompozicija treba da zvuči do detalja jeste sve što čini sinhronost zvučanja. -
Interpretativni izazovi u kamernim djelima za flautu i klarinet sa posebnim osvrtom na ''Sonatinu'' Andrea Žolivea
Rad se bavi analizom interpretativnih zahtjeva koji se u kamernim djelima pisanim za flautu i klarinet stavljaju pred izvođače, odnosom instrumenata, načinom dobijanja zajedničkog zvuka i detaljnom analizom interpretativnih izazova u djelu ''Sonatina'' A. Žolivea. Predmet istraživanja je odnos flaute i klarineta u kamernim djelima, dva duvačka instrumenta slična u tehničkom i zvučnom pogledu. Istraživanje je bazirano na analizi njihovog zajedničkog sviranja u ansamblu i načinu postizanja visokog nivoa interpretacije, preko rada na intonaciji, sinhronizaciji, odnosu boja, balansa, zajedničkog fraziranja i dinamike, kao i ostalih elemenata interpretacije. Svi ovi važni procesi u sviranju kamernih djela detaljno su obrađeni u ''Sonatini'' za flautu i klarinet francuskog kompozitora Andrea Žolivea. Umjetničko-istraživački rad se odnosi na podizanje svijesti izvođača o važnosti i načinu postizanja sinhronizacije instrumenata u svim elementima zajedničke interpretacije, što im može pomoći u postizanju visokog interpretativnog nivoa u izvođenju kamernih djela za flautu i klarinet -
Uticaj transkripcija na violski repertoar: Johanes Brams Sonata u f-molu op. 120
Kao violista danas nisam mogla proći kroz svoje školovanje bez sviranja mnogobrojnih transkripcija, zato sam odlučila da u svom master radu pokušam da istražim pun doprinos istih na repertoar viole. Potrebno je da se počne osvrtom na samu istoriju viole i razvoj njenog repertoara. Činjenica je da veliki broj kompozicija, naročito iz doba klasicizma i romantizma, nisu pisani originalno za violu. Takođe rad će napraviti razliku između transkripcija koje su pisane od strane violista kroz istoriju, i onih koje su pisane od strane drugih kompozitora, kao i dela koje su prvobitni kompozitori odlučili da prepišu za violu. Uz to ćemo pogledati i nekoliko originalnih dela u različitim istorijskim periodima kao odmer u odnosu na transkripcije. Pošto je ovo široka tema, u ovom radu ću se posvetiti jednoj od najpoznatijih sonata za koju je transkripciju pisao sam kompozitor. Bramsova sonata u f-molu op. 120, originalno pisana za klarinet, pruža nam uvid u prelazni period, kada viola počinje da zauzima svoje mesto u svetu muzike, ali je još uvek u senci poznatijih instrumenata. -
Psihološka analiza ženskih likova u dramama Henrika Ibzena (Heda Gabler i Rebeka Vest)
Svrha istraživanja je da se na osnovu pojava „odbrambenih mehanizama“ u psihologiji pronađe koren devijantnog ponašanja (manipulacija, poricanje, identifikacija, projekcija, pomjeranje, reakciona formacija, maštanje i dnevno sanjarenje, povlačenje i osamljenost) kod likova Rebeke Vest i Hede Gabler a zatim da uvid u potpuniju analizu lika koja se radi prema glumačkim i umetničkim standardima. Cilj istraživanja je da se budućim glumcima olakša rad na pomenutim višeslojnim likovima, kako bi i interpretacija na sceni bila potpunija. U analizi samog teksta najpre treba „zaroniti“ u psihološku nauku da bi se uočili i objasnili dublji problemi koji izazivaju devijantno ponašanje kompleksnih Ibzenovih karaktera.